Damir Barbariæ

 

 

ŽIVOTOPIS

Rođen 1952. u Zagrebu, gdje je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. 1975. diplomirao filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te politologiju teoretskog smjera na Fakultetu političkih znanosti istog sveučilišta. Studirao i jednopredmetnu klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. Doktorirao 1982. na Fakultetu političkih znanosti s tezom "Platonovi 'Zakoni' kao filozofijsko utemeljnje politike".
Od 1979. zaposlen u Institutu za filozofiju u Zagrebu; od 1992. u zvanju znanstvenog savjetnika. Od 1989. do 1991. predstojnik Instituta, a 2000-2004. predsjednik Upravnog vijeća Instituta. Utemeljitelj i 1992-1994. pročelnik Odjela za filozofiju Matice hrvatske. Utemeljitelj i 2001-2005. predsjednik Udruge za promicanje filozofije. Od 1981. član uredništva časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine. 1983-1991. urednik časopisa Godišnjak za povijest filozofije. 1989-1993. član uredništva časopisa Filozofska istraživanja. 1991. glavni urednik časopisa Studia historiae philosophiae croaticae. Od 1993. član savjeta časopisa Phainomena (Ljubljana). Od 2001. suurednik godišnjaka Internationales Jahrbuch für Hermeneutik (Tübingen). Od 2002. član savjeta časopisa Prolegomena (Zagreb). Od 2002. suurednik dvogodišnjaka Denkwege (Tübingen). Od 2003. član znanstvenog savjeta godišnjaka Heidegger-Jahrbuch (Freiburg i. Br.). Od 2004. član znanstvenog savjeta edicije Eugen Fink Gesamtausgabe (Verlag Karl Alber, Freiburg/München). Od 2008. član znanstvenog savjeta časopisa Theoria. Rivista di filosofia (Pisa).

Od 1989. član, a od 1996. i član Savjeta Internationale Schelling-Gesellschaft (Leonberg). Od 1990. član Internationale Hegel-Vereinigung (Heidelberg). Od 1991. član Internationale Gesellschaft 'System der Philosophie' (Beč). Od 1992. član Kant-Gesellschaft (Bonn). Od 1999. član Internationale Johann-Gottlieb-Fichte-Gesellschaft (Berlin). Od 2002. član Gesellschaft für antike Philosophie (Hamburg). Od 2003. član Heidegger-Gesellschaft (Meßkirch). Od 2003. počasni član Slovenskog filozofskog društva (Ljubljana). Od 2007. počasni član Sokratische Gesellschaft (Freiburg i. Br.).

Kraći znanstveno-istraživački boravci u Oxfordu (1980), Padovi (1982), Bologni (1987), Münchenu (1988), Beču (1991), Tübingenu (1993. i d.), Rostocku (1999). Gostujući profesor filozofije na Sveučilištu u Beču (1992/93) Sveučilištu u Freiburgu (2004). i Humboldtovu Sveučilištu u Berlinu (2005). Gostujući istraživač na Sveučilištu u Tübingenu (1994) i u Bavarskoj Akademiji znanosti u Münchenu (2006). Držao predavanja na sveučilištima u Ljubljani, Beču, Pragu, Padovi, Braunschweigu, Tübingenu, Innsbrucku, Rostocku, Berlinu, Baselu, Göttingenu, Sarajevu, Jeni, Freiburgu, Münchenu, Tokiju, Pisi, Hamburgu.

1993-1995. voditelj međunarodnog interdisciplinarnog projekta "Ambivalenz des fin de siecle: Wien - Zagreb" za Ministarstvo znanosti Republike Austrije. Za MZOŠ Republike Hrvatske od 1991. vodio sljedeće znanstveno-istraživačke projekte: "Filozofijska terminologija i njeno zasnivanje u hrvatskom jeziku" (1991-1994), "Filozofija F. Nietzschea i njezina recepcija u Hrvatskoj" (1996-2002), "Nauk o principima u kasnoj Platonovoj filozofiji" (2002-2005), "Zasnivanje metafizike u Platonovoj filozofiji" (2006-), te znanstveno-istraživački program "Zasnivanje europske metafizike i njezina kritika" (2006-)

1993-2000. na Interuniversity Centre of postgraduate Studies u Dubrovniku voditelj tečaja “Philosophie des Idealismus”, 1994-2002. voditelj tečaja “Hermeneutik der Moderne”, 2000-2003. i od 2007. voditelj tečaja “Transzendentale Philosophie. 1996-2001. voditelj doktorskoga studija filozofije na “Internationales Zentrum für wissenschaftliche Zusammenarbeit” Sveučilišta u Tübingenu. Od 1997. predaje povijest filozofije na studiju filozofije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, gdje 2003-2006. obnaša dužnost voditelja poslijediplomatskog doktorskog studija.

Objavio 19 knjiga kao autor u Hrvatskoj i inozemstvu, uz oko 190 izvornih članaka, studija i recenzija u domaćoj i međunarodnoj periodici te različitim zbornicima. Uredio 16 i priredio oko 30 knjiga u Hrvatskoj i inozemstvu. Radovi su mu prevođeni na njemački, slovenski, engleski, talijanski, francuski, češki, mađarski, japanski i ruski jezik. Sudjelovao na oko 180 domaćih i inozemnih filozofskih kongresa i skupova. Preveo filozofijske knjige i izbore tekstova s njemačkog, starogrčkog i latinskog jezika.


BIBLIOGRAFIJA


LINKOVI


Vrh
Nazad