O projektu

Sinopsis projektnog prijedloga
Hrvatskoj zakladi za znanost predlažemo za financijsku potporu projekt pod naslovom "Hrvatska filozofija i znanost u europskom kontekstu od 12. – 20. stoljeća". Zahvaljujući integrativnim procesima u suvremenom svijetu temeljno pitanje za svaku sastavnicu europske i svjetske zajednice jest pitanje očuvanja vlastita identiteta. To uključuje prije svega brigu za nacionalnu kulturu, a u okviru toga i za vlastitu filozofijsku i znanstvenu tradiciju. Za hrvatsku filozofsku i znanstvenu zajednicu to postaje prioritetom napose nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Istraživanje hrvatske filozofije i znanosti započelo je krajem 19. stoljeća, no kako je svakoj generaciji nephodno vraćanje na tradiciju u svrhu preispitivanja temelja vlastitog nacionalnog identiteta, istraživanje djela hrvatskih filozofa i znanstvenika naša je trajna zadaća. U skladu s tim u okviru predloženog projekta bit će obrađene teme: "Značajke recepcije Platonove filozofije u djelima hrvatskih filozofa od 12.-16. stoljeća"; "Razvoj i promjene  filozofije aristotelizma  u 16. i 17. st."; "Filozofija Jurja Dragišića"; "Hrvatska estetika i poetika u europskom kontekstu od 16. do 18. st."; "Odnos prirodne filozofije i alkemije hrvatskih autora Andrije Dudića, Pavla Skalića i Frane Petrića", "Razvitak i napuštanje alkemije u Hrvata", "Povijest hrvatske kemije u obzoru razvitka prirodoslovlja u 19. i 20. stoljeću", "Pregled povijesti hrvatske filozofije 19. i 20. stoljeća".
Platonizam i aristotelizam čine okosnicu europske filozofske tradicije što se potvrđuje i u djelima većine hrvatskih filozofa. U okviru rada na temi: "Značajke recepcije Platonove filozofije u djelima hrvatskih filozofa od 12. -16. stoljeća" bit će obrađena djela nekolicine najznačajnijih hrvatskih filozofa navedenog razdoblja s polazištem u pitanju na koji se način u njima očitovao utjecaj Platonove filozofije. Istraživanje obuhvaća analizu utjecaja Platonove filozofije na uobličenje temeljnih postavki filozofije Hermana Dalmatina izložene u njegovu najznačajnijem djelu De essentiis, s naročitim obzirom na utjecaj Platonova dijaloga Timej, jednog od nautjecajnijih djela u povijesti filozofije, na uobličenje Hermanovih kozmologijskih stavova. Premda je dosad istraživano, djelo Istranina Hermana Dalmatina iz 12. stoljeća, najranijeg dosad poznatog i donekle istraženog hrvatskog filozofa, dosad nije bilo analizirano iz aspekta recepcije Platonove filozofije, pa će upravo to biti zadatak rada na ovom segmentu projekta. Na navedeni se Platonov dijalog poziva i Frane Petrić, najznačajniji hrvatski renesansni filozof, pa će u okviru projekta biti istraženo Petrićevo tumačenje Timeja s posebnim osvrtom na njegove Peripatetičke rasprave. U tom djelu, u kojem kritici podvrgava Aristotelovu filozofiju, Petrić, inače sljedbenik Platonove filozofije, osvrće se kritički na Aristotelovo slaganje (u II. svesku) te neslaganje (u III. svesku) sa stajalištima prethodnika, napose u vezi s prirodnom filozofijom. U toj kritici vrlo često poseže za Platonovim stavovima izloženima u Timeju, koje suprotstavlja Aristotelovim.
Bit će obrađeno i pitanje odnosa renesansnog (novo)platonizma i novovjekovne znanosti. Dosad je dosta pisano o ulozi renesansnog platonizma u nastajanju novovjekovne prirodne znanosti u europskim okvirima. Još uvijek međutim nije provedena jedna kritička analiza djela najznačajnijih hrvatskih renesansnih filozofa (Jurja Dragišića, Federika Grisogona, Frane Petrića, Pavla Skalića, Giulia Camilla Delminija) u kojoj bi bio propitan stvarni doprinos toga smjera renesansnog filozofiranja uspostavljanju novovjekovne znanosti. Pretpostavka rada su dosad provedena istraživanja u okviru moga dosadašnjeg projekta ("Temeljni problemi renesansnog novoplatonizma i hrvatski renesansni filozofi"). 
Bez obzira na to što novinu renesansne filozofije predstavlja ponovno oživljavanje interesa za platonizam, dosadašnja istraživanja djela hrvatskih filozofa pokazuju da u njima sve do 17. stoljeća dominantnu ulogu igra aristotelizam. U radu na temi "Razvoj i promjene  filozofije aristotelizma  u 16. do 17. stoljeću" istražuje se renesansni aristotelizam za koji je karakteristična podvojenost na  filozofe kojima je aristotelizam bio vlastito filozofsko opredjeljenje i  na one koji su u razračunavanju s Aristotelom gradili vlastite pozicije. Ovim drugima pripada Frane Petrić. U ovoj temi istražit će se transformacije temeljnih peripatetičkih pojmova i pitanja koja više ne daju adekvatne odgovore na tada aktualna filozofska pitanja. U istraživanju se želi  sagledati  zašto  dolazi do tih promjena u pojmovima i stavovima i kamo su te promjene bile usmjerene (u subjektivnom i objektivnom smislu). Istraživanje će se izvršiti na djelima hrvatskih filozofa tog razdoblja (Antun Medo, Frane Petrić, Nikola Vitov Gučetić, Juraj Dubrovčanin,  Matija Frkić), u horizontu tadašnjeg aristotelizma u Italiji (npr. Piccolominija,  Mazzonija, Cremoninija). U istraživanje je uključena Petrićeva kritika aristotelizma (Discussiones peripateticae), jer ona predstavlja glavnu orijentacionu točku pri utvrđivanju transformacija u peripatetizmu koje su uslijedile. Prethodno izvršen projekt: "Grisogono i Petrić - dva svijeta renesansne filozofije" i rezultati postignuti na njemu (vidi bibliografiju projekta na CROSBI-ju (br. projekta 191-1911112-1100) pretpostavka su za predlaganje i uspješno obavljanje ovog istraživanja. Posebnost ovog istraživanja sastoji se u tome da istraživanje polazi od Petrićevih objekcija aristotelizmu kao relevantnih uvida  koji su ukazali na potrebu promjena, kao i u tome da se promjene u pojmovlju i stavovima u aristotelizmu sagledavaju u odnosu na budući razvitak novovjekovne filozofije koja aristotelizam u konačnici marginalizira kao relevantnog sugovornika. Posebnost se sastoji i u tome da će se istraživanje provoditi prvenstveno na hrvatskim renesansnim autorima. Pritom se ne radi samo o svrsi i namjeri istraživanja hrvatske filozofske baštine, nego su navedeni hrvatski autori doista paradigmatični za predloženu temu i u svoje vrijeme i u svojem području djelovanja važni sudionici u filozofskim zbivanjima. No aristotelizam i platonizam nisu striktno odvojeni pravci renesansnog mišljenja koje je po karakteru bitno sinkretističko. To se potvrđuje u djelima većine hrvatskih renesansnih filozofa, pa tako i u djelu Jurja Dragišića.
U okviru tematske cjeline "Filozofija Jurja Dragišića" istražit će se i rekonstruirati filozofija prirode hrvatskog mislioca Jurja Dragišića. Utvrdit će se koliko je originalnih teorija u svoju filozofiju prirode unio sam Dragišić, a koliko j interpretirao filozofe koji su se bavili istom temom prije njega. Istražit će se koliko su na njegova prirodno filozofsko mišljenje utjecali Aristotel, a koliko Aristotelovi srednjovjekovni interpreti. Bit će istražena Dragišićeva logika te će se ustanoviti koliko se Dragišić oslanjao u svojoj logici na Aristotela, koliko na njegovog interpreta Sv. Tomu Akvinskog, a koliko na Duns Škota. Isto tako detaljno će se analizirati recepcija Dragišićevih djela i teza u svakom pojedinom stoljeću od 16. do 21. stoljeća. Dobivena analiza će utvrditi koliko je Dragišić utjecao na razvoj određenih teorija u vremenu od 16. do 21. stoljeća. Svaka pojedina istraživana tema rezultirat će kreiranim člankom koji će biti ponuđen za objavljivanje u Hrvatskoj i inozemstvu. Za sam kraj projekta planirana je digitalna  knjižica o percepciji Dragišića u Europi od 16. – 21. stoljeća sa svim popratnim materijalima (poveznice, fotografije, analize…). Cjelokupna tematska cjelina osvijetlit će dosad nedovoljno istražena područja djelovanja hrvatskog filozofa Juraja Dragišića.
Značajan segment renesansnog mišljenja predstavljaju estetika i poetika. Stoga će u okviru projekta biti obrađen i taj segment pod naslovom "Hrvatska estetika i poetika u europskom kontekstu od 16 do 18. stoljeća". Istraživanje se temelji na komparativnom sagledavanju misli hrvatskih i talijanskih teoretičara umjetnosti 16., 17. i 18. stoljeća. U središte analize postavljaju se tema ljepote i ljubavi te sam proces pjesničkog stvaranja kako ih poimaju i tumače Frane Petrić, Annibale Romei, Fran Krsto Frankopan, Emanuele Tesauro i Giambattista Vico.
U okviru rada na ovoj temi  predviđeno je i istraživanje baroknog poimanja ljepote na primjeru pjesničke ostavštine Frana Krste Frankopana. Barokna se koncepcija ljepote i ljubavi analizira kroz odnos spram renesansnog novoplatonovskog koncepta ljepote i ljubavi. U tu se svrhu analiziraju Frankopanove ljubavne i pobožne pjesme. Tema obuhvaća i istraživanje poetike Frane Petrića koje je  usredotočeno je na utvrđivanje mjesta i značenja Petrićeve Poetike u okviru talijanske kasnorenesansne teorije umjetnosti. Na nekoliko primjera estetičke teorije kasnog 16. i početka 17. stoljeća u Italiji, u radu se sagledava i ispituje: 1) u čemu se mogu jasno prepoznati podudarnosti Petrićevih koncepcija s onima kasnorenesansnih teoretičara umjetnosti (Tasso, Mazzoni, Pellegrino, Comanini, Lomazzo, Zuccaro) i 2) za koje se segmente njegove misli u okviru kasnorenesansne estetičke teorije može reći da su originalna. Zaključno će se pokušati pokazati da je Petrić dao znatan doprinos svim navedenim problemima estetičke teorije kasnog 16. i početku 17. Stoljeća te da se on, ne samo dokazao kao dostojan sugovornik u kasnorenesansnom promišljanju, već da je određenim koncepcijama pokazao i svoju originalnost. Istraživanje uključuje i rasvjetljavanje  odnosa svjesnog i nesvjesnog u pjesničkoj djelatnosti kod Frane Petrića.
Za renesansno je mišljenje odredbeno prožimanje različitih filozofskih tradicija, ali i to da je njen sastavni dio prirodna filozofija, koja se  krajem renesanse postupno izdvaja iz okrilja filozofije, i sve se više osamostaljujući  prelazi u prirodnu znanost. To se pokazuje u istraživanju "Odnos prirodne filozofije i alkemije hrvatskih autora Andrije Dudića, Pavla Skalića i Frane Petrića". U okviru rada na ovoj temi će se istražiti spisi hrvatskih renesansnih autora, s osobitim težištem na njihovim alkemijskim i ijatrokemijskim gledištima. Nakon analize, tumačenja i valorizacije tih gledišta trebala bi se dobiti zaokružena slika o udjelu doprinosa hrvatskih autora u razvitku renesansnih prirodoslovnih pogleda.
Bit će analiziran dio pisama iz prepiske, njih oko 2000, renesansnog prirodnog filozofa i humanista Andrije Dudića (1533.-1589), pri čemu će ujedno biti valorizirana njegova alkemijskih i ijatrokemijskih gledišta u europskom kontekstu. Bit će osim toga istražena i istumačena alkemijska i ijatrokemijska gledišta u enciklopedijskom djelu Epistemon (1559.) hrvatskog renesansnog prirodnog filozofa i polihistora Pavla Skalića te će biti analiziran odnos prirodne filozofije i inkorporiranih kemijskih pitanja u njoj u djelu glasovitog renesansnog autora Crešanina Frane Petrića Nova sveopća filozofija (1591) i u četiri dijela njegovih Peripatetičkih rasprava.
Proces izdvajanja prirodne znanosti iz okrilja filozofije koji traje od konca renesanse sve do 18. stoljeća bit će istraživan i u okviru rada na temi "Razvitak i napuštanje alkemije u Hrvata«. Alkemija u Hrvata se može pratiti u razdoblju od srednjeg vijeka do konca 17. stoljeća. Pretpostavka za rad na ovoj temi je dosadašnji rad na projektu MZOS-A: «Odnos prirodne filozofije i alkemije u renesansi u Hrvata». Rezultati tog rada su objavljeni u časopisima Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine, u Acta medico-historica Adriatica AMHA, u Poligrafima (Ljubljana), u Jahrbuchu i drugdje. Ovo je nastavak rada na dosadašnjem projektu.
Vrednovat će se alkemijska djela Daniela Istranina Poema o kamenu mudraca i Petra Bona Novi dragocjeni biser, koja su nastala u prvoj polovici 14. stoljeća. Iz dosadašnjih istraživanja moguće je zaključiti da su gledišta tih hrvatskih autora direktno utjecala na razvitak europske alkemije, a ne obrnuto, pa će se istražiti njihova recepcija u Europi. Prvo djelo se nalazi u Znanstvenoj knjižnici u Puli, a drugo u zagrebačkoj Metropolitani. Oba su objavljena u europskoj zbirci alkemijskih tekstova (Tiskara Aldus, Venecija, 1546.).
Bit će istraženo alkemijsko umijeće i alkemijski nauk Julija Camilla Delminija, Duvnjanina (1479.-1544) iz njegova rukopisa o transmutaciji metala, koji je već naručen iz biblioteke Girolamini iz Napulja (Cod. S.M. XXVIII). Taj tekst će se protumačiti i valorizirati usporedbom s alkemijskim pogledima europskih renesansnih prirodnih filozofa. U istoj godini će se proučiti tekstovi europskih autora koji su pisali o alkemijskom umijeću kraljice Barbare Celjske (1381.-1451), koja je u podrumu svog dvorca u Samoboru izvodila transmutaciju metala. O tome je pisao njen suvremenik Johanna von Laaza u spisu Via Universalis , koji ju je posjetio, a kasnije i Basilius Valentinus u sedmom izdanju predgovora svog djela Kemijski spisi (1646).
Istražit će se stavovi o alkemiji hrvatskog renesansnog prirodnog filozofa i liječnika Federika Grisogona (1472.-1538), koja je on izložio u svom spisu  Rasprave o načinu dijagnosticiranja u kolegiju…(1528). Nakon tumačenja, njegovi stavovi će se usporediti s alkemijskim gledištima renesansnih prirodnih filozofa i to s onima koji su odobravali li pak osporavali alkemijski nauk. U istoj godini će se protumačiti i rukopis anonimnog autora o pripravi kamena mudraca, koji se čuva u zagrebačkoj Metropolitani.
Bit će istražen način i vremenski slijed napuštanja alkemijskog nauka u Hrvata. U tu svrhu će se proučiti djelo pulskog profesora Ivana Brattija Rasprava o staroj i novoj medicini (1512) o liječenju prirodnim i umjetnim zlatom. Poznato je da se nakon Paracelsusove smrti (1541) okupljaju prirodoslovci, liječnici i prirodni filozofi po cijeloj Europi u snažni paracelsusovski pokret, pa razlikujemo prvu i drugu generaciju paracelsusovaca. Ustanovljeno je da se u drugu generaciju može ubrojiti varaždinski gradski fizik i prirodni filozof Ivan Leopold Payer (rođen oko 1660), koji je početkom 18. stoljeća, preuzeo nova gledišta o vodi, a ne o kamenu mudraca kao izvoru života, pa s njim u Hrvatskoj započinju kemijske analize ljekovitih voda. Stoga će se protumačiti i u europskom kontekstu valorizirati Payerov tekst  Prilagođena osnova prirode lječiteljice (1710).
Istraživanje specifičnog područja novovjekovne znanosti provodi se u radu na temi  "Povijest hrvatske kemije u obzoru razvitka prirodoslovlja u 19. i 20. stoljeću". Na temelju dosadašnjih istraživanja u kojima je dan pregled  razvitka kemije u 20. stoljeću, kroz događaje i ljude oko njih u zasebnoj ediciji i u serijalu radova u časopisu "Kemija u industriji-povijest", pokazalo se da je potrebno dublje istražiti znanstvene pravce ideje i metode u hrvatskoj kemiji  u ovom razdoblju. Stoga će najprije biti istražen prodor i recepcija prirodnih znanosti u hrvatsko društvo, osobito nakon osnivanja Hrvatskog naravoslovnog društva (1885) i suprotstavljanja hrvatskih teologa tom prodoru. Odbacit će se teza o prirodnim znanostima kao izvoru ateizma. Usporedit će se i početak eksperimentalnih istraživanja u Hrvatskoj s onima u Europi i to nakon što je Justus von Liebig uveo eksperimentalne temelje prirodoslovnim istraživanjima. U tom kontekstu valorizirat će se rad Pavla Žulića, koji je pripadao europskom Liebigovom geneološkom stablu.  Bit će obrađena prirodoslovna terminologija na hrvatskom jeziku i prvi tekstovi prirodoslovaca koji objavljuju u Hrvatskoj (J. Partaš, S. Rikupljanje Brusina, P. Žulić i drugi) te recepcija i suvremenost europskih gledišta u tim tekstovima sve do osnutka prirodoslovnih katedri na modernom Sveučilištu u Zagrebu (1876). Pokazat će se zašto do najvažnijih znanstvenih otkrića u Hrvatskoj dolazi na razmeđu 19. i 20. stoljeća (A. Mohorovičić, S. Penkala, D. Swarz, F. Kovačević i drugi). Istražit će se razvitak kemije i prirodoslovlja uoči, za vrijeme i nakon NDH, što je za sada nepoznato. Na temelju toga će se revalorizirati dosadašnje spoznaje o razvitku kemije u Prvoj Jugoslaviji, u doba NDH i nakon toga. Tako će se suvremenim metodama usporediti znanstvena produkcija u Hrvatskoj u ta tri razdoblja. Bit će valorizirani važnost i značenje usavršavanja hrvatskih učenjaka u stranim znanstvenim središtima te transfer i recepcija tako stečenih suvremenih spoznaja u Hrvatsku. Pokazat će se kako prihvaćanjem suvremenih ideja i metoda iz europskih središta hrvatska znanstvena sredina vrlo brzo dostiže znanstvenu sredinu vodećih europskih središta i to osobito nakon utemeljenja Instituta Ruđer Bošković (1960). U tom kontekstu pokušat će se odgovoriti na pitanje zašto je upravo kemija dala hrvatskom narodu dva nobelovca.
U okviru tematske cjeline "Pregled povijesti hrvatske filozofije 19. i 20. stoljeća" istražit će se i rasvijetliti u europskom kontekstu glavni filozofski pravci, autori i djela koja su stvarali hrvatski filozofi i znanstvenici u 19. i 20. stoljeću. Posebice će se tematizirati utjecaj filozofskih učilišta i pojedinih filozofskih pravaca i predstavnika na izgradnju i razvoj znanosti te oblikovanje pojedinih znanstvenih disciplina. Polazište je istraživanja hipoteza da se u filozofskom i znanstvenom stvaralaštvu u Hrvatskoj dadu prepoznati i potvrditi temeljne orijentacije europske filozofije i znanosti navedenoga razdoblja. Povijesni prikaz započinje prodorom i recepcijom ideja prosvjetiteljstva početkom 19. stoljeća i završava raspravama o pojavi globalizacije i aktualnih filozofskih i temeljnih znanstvenih pitanja na kraju 20. stoljeća. Istražit će se od početka 19. stoljeća modernizacija metoda znanstvenoga mišljenja, oblikovanje novih stajališta i pogleda u raspravi između filozofije i znanosti te začetak izgradnje filozofije na hrvatskom narodnom jeziku. Rasvijetlit će se recepcija Kantove filozofije i pokušaj spajanja kritičkoga mišljenja s postavkama skolastike. Nadalje će se istražiti razvoj pravne i političke filozofije, a potom oblikovanje školske praktične filozofije na visokim učilištima te idejni temelji hrvatskoga državnog prava i osebujne filozofije pravaštva. Važne su teme istraživanja pojava neoskolastike koja vrhuni na prijelomu stoljeća te akademska filozofija koja se  oslanja na herbartovski formalizam. U pregledu razvoja hrvatske filozofije u 20. stoljeću prvo se tematiziraju akademska filozofija i pravci neoskolastičkoga mišljenja. Potom se istražuju razvoj neomarksizma, filozofije egzistencije, personalizma, praktične filozofije, analitičke filozofije, filozofije znanosti i jezika. Za istaknutije autore prikazat će se ključne postavke i promišljanja u važnijim djelima. Na kraju će se izraditi selektirana bibliografija izvorne i sekundarne literature koja se odnosi na ovo razdoblje.

Trajanje projekta
Od 1. lipnja 2014. do 31. svibnja 2018

Voditeljica projekta
dr. sc. Erna Banić-Pajnić
,
Institut za filozofiju, Zagreb
Ulica grada Vukovara 54, 10000
Tel. +385 1 6111 532, +385 1 6111 984
Fax. +385 1 6150 338
www.ifzg.hr

Suradnici na projektu
dr. sc. Pavo Barišić
Institut za filozofiju, Zagreb


dr. sc. Bruno Ćurko
Institut za filozofiju, Zagreb


dr. sc. Mihaela Girardi-Karšulin
Institut za filozofiju, Zagreb


dr. sc. Željka Metesi Deronjić
Institut za filozofiju, Zagreb


prof. dr. sc. Snježana Paušek-Baždar
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti


akademik Nenad Trinajstić, prof. dr. sc.


mag. (dipl.) Vanja Flegar
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti