hrv

Nicolaus MODRUSSIENSIS

[ENG] Nikola MODRUŠKI (Nicolaus Modrussiensis Catharoiensis ili Machiniensis), biskup senjski i modruški, humanist, filozof, teolog, povjesničar, bibliofil (Majin, blizu Grblja kod Kotora, oko 1427–Rim, 1480). Filozofsko i teološko obrazovanje je stekao u Veneciji. Nakon što je stekao naslov doktora filozofije i teologije, vratio se na Krk, gdje mu je 1456. dodijeljena u komendu opatija svete Lucije u Baški. Godine 1457. papa Kalikst III. imenovao ga je senjskim, a 1461. papa Pio II. modruškim biskupom. U to je vrijeme boravio kao papin legat na dvoru S. Tomaševića u Bosni. U suparništvu i sukobima krbavskih i modruških knezova nije bio pošteđen ni Modruški i on je 1462. u Modrušu zatočen od knezova Kurjakovića, ali je zalaganjem Pia II. i M. Valaressa, zadarskog nadbiskupa bio oslobođen. Poslije pada Bosne odaslan je na dvor S. Tomaševića u Bosnu, a potom na dvor kralja M. Korvina u Budimu. Poslije 1463. je otišao u Italiju gdje je obavljao mnoge crkvene i državničke dužnosti. Povodom smrti kardinala P. Riarija (1473) održao je u Rimu govor koji objavljuje 1474. (najstarija poznata prozna inkunabula u Hrvata). Sudjelovao je u diplomatskim i vojnim misijama o čemu izvješćuje u svom djelu Defensio ecclesiasticae libertatis (1479) kao i u De bellis Gothorum. U svom opusu Modruški se očituje kao sljedbenik aristotelovske i skolastičko-kršćanske spekulativne tradicije i humanističke kulture. Modruški je napisao i rasprave o utjesi i poniznosti (De mortalium felicitate, između 1461. i 1462, De consolatione, 1465, De humilitate), o objavi, obrani crkvene slobode (Defensio ecclesiasticae libertatis).

Oratio Nicolai Sagundini episcopi Modrussiensis. De Constantinopolis expugnatione, 1415; De mortalium felicitate dialogus, oko 1463–1465 (rkp. Biblioteca Casanatense, Roma, Österreichische Nationalbibliothek, Wien, izd. S. Hrkač, Dobri Pastir 25 (1975), str. 141–200); De titulis et autoribus psalmorum, oko 1465 (Biblioteca Apostolica Vaticana, Città del Vaticano); Oratio in funere reverendissimi domini d. Petri cardinalis Sancti Sixti habita a reverendo patre domino Nicolao episcopo Modrussiensi, Roma, 1474 (Biblioteca Apostolica Vaticana, Città del Vaticano, Biblioteca Nazionale Palermo, Biblioteca Nazionale Marciana, Venezia); De bellis Gothorum, oko 1473–1474 (Biblioteca Corsiniana, Roma); De humilitate, (Biblioteca Corsiniana, Roma); Defensio ecclesiasticae libertatis, 1479 (Biblioteca Apostolica Vaticana, Città del Vaticano, Biblioteca Riccardiana, Firenze); Nicolai episcopi Modrusiensis ad dominum Marcum Vicentinum praesulem Liber de consolatione (Cod. Vat. Lat.); Navicula Petri, između 1460. i 1464. (rkp. arhiv HAZU).

S. Hrkač, “Nikola Modruški”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine3–4 (1976), str. 145–156; Lj. Schiffler, “Filozofski Dijalog o sreći smrtnika Nikole Modruškog”, u: Lj. Schiffler, Humanizam bez granica, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1992, str. 95–105; E. Banić-Pajnić, “Modruški o ljudskoj sreći kao sreći smrtnika”, u: E. Banić-Pajnić, M. Girardi Karšulin, M. Josipović (ur.), Magnum miraculum – homo/Veliko čudo – čovjek, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1995, str. 63–78.