U Zagrebu je od 12. veljače do 15. svibnja 2021. godine otvorena multimedijska izložba Hrvatska svijetu koja je postavljena u Meštrovićevom paviljonu. Autor projekta, a ujedno i glavni urednik Večernjeg lista, je Dražen Klarić. Kustosica izložbe je Anita Ruso, glavni producent Krešimir-Renzo Prosoli, a izvršni producent Damir Kanaet.
Izložba započinje sv. Jeronimom koji je djelovao krajem četvrtog i početkom petog stoljeća. Slijede ga Marko Polo, papa Siksto V., dubrovački trgovac i autor djela Knjiga o umijeću trgovine Benedikt Kotruljević, zatim Ivan Česmički, splitski književnik Marko Marulić, Andrija Medulić i slikar Juraj Julije Klović. Prvi važniji filozof zastupljen na ovoj izložbi jest Cresanin Frane Petrić autor, među inime, knjiga Peripatetičke rasprave i Nova sveopća filozofija te jedan od najznačajnijih renesansnih filozofa. Nakon njega izložba nas upoznaje s Nikolom Šubićem Zrinskim, a zatim slijede renesansni polihistori Faust Vrančić i Marin Getaldić.
Sedamnaesto stoljeće predstavio je dubrovački liječnik Gjuro Armeno Baglivi, autor knjiga O medicinskoj praksi i O zdravome i bolesnome motoričkom vlaknu. Ruđer Josip Bošković živio je i djelovao u 18. stoljeću i proslavio se djelom Teorija prirodne filozofije koje je objavljeno u Beču 1758. godine.
Devetnaesto i dvadeseto stoljeće dalo je mnoge znamenite Hrvate: Ivana Blaža Lupis Vukića, Davida Schwarza, Antuna Lučića, Marcela Kiepacha, Franju Hanamana, Slavoljuba Eduarda Penkalu, Ivana Vučetića, Rudolfa Steinera, Hermana Potočnika Noordunga, Slavka Kopača, Josipa Belušića, Andriju Mohorovičića, Vladimira Preloga, Lavoslava Ružičku, Andriju Štampara, Ivana Meštrovića, Ivu Andrića, Marija Puratića i Nikolu Teslu.
Na ovoj su izložbi pronašle mjesto i ustanove koje djeluju na području Hrvatske, a to su: Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu, Ljevaonica Akademije likovnih umjetnosti, Zagrebačka škola crtanog filma i Međunarodni umjetnički pokret koji je šezdesetih godina 20. stoljeća nastao u Zagrebu.
Nažalost očekivano, na izložbi dominiraju muškarci. Devetnaesto stoljeće je zastupljeno trima ženama, dvjema književnicama i jednom sopranisticom. Prva je Marija Jurić Zagorka, druga Ivana Brlić-Mažuranić, a treća Milka Trnina. Ove su umjetnice istaknute ne samo po svojem utjecaju na hrvatsku kulturu, već i stoga što su bile poznate izvan hrvatskih granica. Marija Jurić Zagorka najpoznatija je po povijesnim romanima, ali također je stekla ugled kao aktivistica koja se borila za jednakost spolova. Ivana Brlić-Mažuranić slavu je stekla bajkama. U dvadesetom stoljeću svoju karijeru razvila je sopranistica svjetskog glasa Zinka Kunc-Milanov koja je debitirala 1927. godine u Ljubljani kao Leonora u Verdijevu Trubaduru. Na izložbi predstavljene su još samo dvije Hrvatice. Prva je fotografkinja, slikarica i pjesnikinja Dora Maar, muza i ljubavnica Pabla Picassa. Druga je Mia Čorak-Slavenska, balerina svjetskog glasa koja je bila prva Hrvatica koja je ponijela titulu primabalerine.
Dakle, omjer muškaraca i žena na izložbi je 33 naspram 5.
Kako objasniti taj po žene tako nepovoljan omjer? Naravno, treba pogledati po kojim je kriterijima autor izložbe, Damir Klarić, odabirao predstavnike i predstavnice Hrvatske koji su nešto dali svijetu. Na mrežnim stranicama izložbe navedeno je sljedeće:
Riječ je o izložbi nacionalnog značaja čiji je cilj revitalizirati pojedince s naših prostora koji su nesebičnim radom i trudom promijenili svijet na bolje kroz razne discipline stvaranja i izražavanja.
Premda se Hrvatska može podičiti zavidnom brojkom ljudi koji su ostvarili značajne znanstvene rezultate i dosegli vrhunce umjetničkog izričaja na lokalnim i nacionalnim razinama, na izložbi Hrvatska svijetu odabrani su samo oni pojedinci čije je djelovanje imalo konkretnog utjecaja na globalnu povijest čovječanstva. (Istaknula ISK)
Klarić je, dakle uzeo dva srodna kriterija. Prvi je kriterij „nesebičnim radom i trudom promjena svijeta nabolje“, a drugi je „konkretan utjecaj na globalnu povijest čovječanstva“. I Klarić je zaključio da je prema tim kriterijima u hrvatskoj povijesti bilo 6,6 puta više važnih muškaraca nego žena!
Tu postoje dva problema. Prvi je ovaj: zadovoljavaju li doista sva trideset trojica muškaraca te uvjete, pogotovo onaj da su imali konkretnog utjecaja na globalnu povijest čovječanstva? Primjera radi uzmimo Franu Petrića. Kao što je već rečeno, nedvojbeno je da je on jedan od najznačajnijih renesansnih filozofa uopće te je tako pronašao i svoje mjesto u svim značajnim povijestima renesansne filozofije, primjerice temeljnoj knjizi Paula Oskara Kristellera, Eight Philosophers of the Italian Renaissance. Petrić je zasigurno bio veliki i originalan filozof, njegove Peripatetičke rasprave su, da parafraziram često navođene riječi Luigija Firpa, jedina dobivena bitka protiv konvencionalnog skolastičkog aristotelizma, što se pokazalo ključnim za nastanak moderne znanosti. No, kako je to on konkretno utjecao na globalnu povijest čovječanstva? Petrić je sigurno imao izravnog utjecaja na neke danas nešto manje poznate filozofe šesnaestog i sedamnaestog stoljeća (npr. na manje poznatog J. Mazzonija i nešto više poznatog P. Gassendija), no njegov utjecaj na velikane moderne znanosti, primjerice G. Galileja, I. Newtona, neizravan je i predmetom je mnogih analiza. Ja svakako smatram da je F. Petrić jedan od najvažnijih hrvatskih filozofa, on je isto jedan od najvažnijih svjetskih filozofa svoga doba, no nije mi jasno što je njegov konkretan utjecaj na globalnu povijest čovječanstva.
Postoji tu i pitanje konzistencije tog istog kriterija, jer na izložbi nema nekih koji su zasigurno imali konkretan utjecaj na globalnu povijest čovječanstva. Primjerice, tu je Herman Dalmatin, prvi poznati hrvatski filozof koji je Europi podario mnoge prijevode s arapskog na latinski jezik i čiji je utjecaj ne samo na recepciju arapskih astronoma u Europi već i općenito na razumijevanje astronomije velik.
Drugi značajan problem vezan uz te kriterije je taj da ih je autor izložbe interpretirao na način da je izostavio većinu znamenitih hrvatskih žena. No, je li Klarićeva interpretacija tko je nesebičnim radom konkretno pridonio boljitku svijeta doista jedina moguća? Nije li nas sad već stoljeće i pol od pojave prvog vala (modernog) feminizma podučilo da se to može interpretirati i manje patrijarhalno?
Evo primjera: Maruša Gundulić. Maruša Gundulić bila je prva žena na našem području koju možemo zvati filozofkinjom. A još povrh toga ona se već u šesnaestom stoljeću zalagala za intelektualnu i ljudsku jednakost spolova. Naime, u posveti dijaloške knjige, kojoj je autorom njezin muž Nikola Gučetić, Discorsi sopra Le Metheore di Aristotile (Razgovor o Aristotelovoj Meteorologici), ona staje u obranu svoje prijateljice Cvijete Zuzorić te eksplicitno i argumentirano brani stav da su žene jednake muškarcima po intelektualnim sposobnostima. Ta posveta je objavljena 1584. godine, dakle, tristotinjak godina prije nastanka modernog feminizma! Nažalost, ti njezini argumenti, koliko mi je poznato, nisu se značajno proširili po onovremenoj Europi i to jednostavno stoga što knjiga njezina muža, čiji je integralni dio bio taj njezin spis, nije cirkulirala u intelektualnim krugovima onoga doba. No, tu su sljedeće činjenice: imali smo jednu vrhunsku intelektualku u renesansni koja je suvereno mogla voditi kompleksne filozofske rasprave, imali smo jednu filozofkinju koja je tristo godina prije feminizma branila jednakost spolova. Naposljetku: imali smo jednu filozofkinju u 16. stoljeću – samom tom činjenicom mogu se pohvaliti tek malo europskih i svjetskih naroda. Zar nije to sve dosta da je se uvrsti u izložbu pod naslovom Hrvatska svijetu, zar to nije značajan doprinos?
Uostalom, mogu još strože pitati: zašto nije uvrštena, recimo, već spomenuta Cvijeta Zuzorić? Premda o njoj imamo vrlo malo podataka, ipak nedvojbeno znamo da je imala izravan i konkretan utjecaj na jednog od najznačajnijih talijanskih i svjetskih pjesnika 16. stoljeća, Torquata Tassa.
Mogla bih tu još nabrajati mnoge druge. Od drevnijih u 17. stoljeću, kad u Europi nije bilo baš mnogo pismenih žena, živjela je i djelovala književnica Ana Katarina Zrinski supruga Petra Zrinskog, autorica molitvenika Putni tovaruš koji je objavljen u Veneciji 1660. godine. Ruđer Bošković imao je sestru Anicu, talentiranu pjesnikinju s kojom se dopisivao cijeli život i čiji je intelektualni razvoj osobito cijenio. U 19. i 20. stoljeću imamo pak mnoštvo zanimljivih i barem europski utjecajnih žena, primjerice Sidoniju Erdődy Rubido, Doru Pejačević, Camillu Luzerna, Zdenku Marković, Emmu Boić, koje su svojim djelovanjem i radom zadužile nadolazeća pokoljenja. Mimo umjetnica i filozofkinja, imamo primjerice i doktoricu Maru Kučera koje je radila na suzbijanju tuberkuloze u djece ne samo u Hrvatskoj, već i u susjednim zemljama. Potrebno li je spomenuti Dianu Budisavljević koja je na najkonkretniji način svojim nesebičnim trudom i radom spasila oko 12000 djece i time nedvojbeno svijet učinila boljim mjestom?
Izložba Hrvatska svijetu donosi neka najznačajnija imena hrvatske povijesti i stoga je informativna i edukativna osobito mlađima. Izložba obiluje zanimljivim eksponatima pa će mnogi zasigurno pronaći nešto za sebe i za svoj ukus premda će feministički osviješteni posjetitelji ostati kratkih rukava.
Posebno treba pohvaliti ljubazne zaposlenike i zaposlenice koji rado i stručno komuniciraju s posjetiteljima.
// Osvrti