Ti, svietlosti moja hodi,
Ti, moj dojdi raju dični,
Ti mi dušu oslobodi
Od prizorah paklu slični.

Ante Starčević, Književna djela, priredio Dubravko Jelčić, Zagreb: Matica hrvatska, 1995., p. 54.

Ove godine obilježava se dvjesto godina od rođenja hrvatskog filozofa, političara i književnika Ante Starčevića. Prilika je to da se podsjeti na istraživanja koja su bila provedena na Institutu za filozofiju a u čijem je središtu bila Starčevićeva filozofska misao. Od 1. travnja 1992. do 1. siječnja 1995. godine u sklopu projekta Filozofija prava Ante Starčevića Pavo Barišić “[…] obrađivao je Starčevićeve filozofske postavke u kontekstu aktualnog ostvarenja hrvatske državnosti. Pošao je od teze da je Starčević u devetnaestom stoljeću postavio iznimne poticaje za suvremeno traganje o smislu i svrsi ljudske političke zajednice. Na projektu su obrađeni Starčevićeva teorija prava i države, njegova etika u usporedbi s Montaigneom i Rousseauom te njegova politička retorika, a izrađen je i elaborat za Starčivićeva sabrana djela”.[1] Od 1996. do 2002. godine na Institutu za filozofiju znanstveni rad provodio se je u sklopu dvaju programa: Povijest hrvatske filozofije i temeljni problemi filozofije i Hrvatska filozofija u europskom kontekstu. Unutar navedenih programa istraživači su radili na određenim temama. Od 23. lipnja 1998. godine Pavo Barišić kao glavni istraživač i Damir Buterin kao znanstveni novak radili su na temi Filozofija prava i politike u Hrvatskoj i problem svijeta. Unutar teme istraživali su i “[…] problematiku hrvatske filozofije prava i politike, posebno u Ante Starčevića (liberalizam)”.[2]

U institutskim časopisima Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine i Studia  historiae philosophiae Croaticae objavljeno je ukupno devet članaka o Anti Starčeviću čiji je autor Pavo Barišić.

Iz svega navedenoga razvidno je da je i Institut za filozofiju kroz svoje projekte i časopise znatno pridonio istraživanju filozofije Ante Starčevića.

 Životopis i rana recepcija Ante Starčevića

Život i djelovanje hrvatskog političara, književnika i filozofa Ante Starčevića temeljito su istraženi. Kao kratak podsjetnik treba spomenuti da se je Ante Starčević rodio u Velikom Žitniku pokraj Gospića 1823. godine. Osnovnu školu pohađao je u Klancu, a 1843. godine završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Iste godine otišao je u sjemenište u Senj, a zatim je započeo studij teologije u Pešti. Godine 1846. na peštanskom sveučilištu bio je promoviran u doktora filozofije i odustao je od svećeničkog poziva. U mladosti je na njegove stavove osobito utjecao stric jezikoslovac i svećenik Šime Starčević (1784. – 1859.).

Kako nije dobio mjesto profesora filozofije i povijesti ni na zagrebačkoj akademiji ni na beogradskom sveučilištu, radio je u odvjetničkom uredu Lavoslava Šrama. Godine 1861. bio je izbran za velikog bilježnika Riječke županije. Iste je godine bio izabran u Hrvatski sabor, a zatim još 1865., 1871. i 1878. godine. Zalagao se je za samostalnost Hrvatske te se je protivio upravnim i državnim vezama s Austrijom i Mađarskom. Tijekom života dva puta je zbog svojih političkih stavova bio utamničen, 1862. i 1871. godine. Zajedno s Eugenom Kvaternikom (1825. – 1871.) osnovao je 1861. godine Stanku prava.

Osim po svom političkom djelovanju Ante Starčević poznat je i po svom književnom stvaralaštvu. Godine 1845. u Danici je objavio četiri pjesme: San i istinaVjerni podložnici premilostivom kralju Ferdinandu V.Dva sunca, Tužba i prozni sastav Nešto o pirnih običajih u Lici. Autor je drama Porin (1851.) i Selski prorok (1852.) te igrokaza Ljubomir (1853). Nadalje s grčkog jezika preveo je Anakreontove začinke koji su 1853. godine bili objavljeni u Danici. S latinskog jezika preveo je poglavlje o Iliriku iz Rimske povijesti Apijana iz Aleksandrije. Ovaj prijevod objavljen je u Arkivu za povjestnicu jugoslavensku 1863. godine. Bio je veliki protivnik jezičnih reformi Vuka Stefanovića Karadžića (1787. – 1864.), braneći neovisnost hrvatskog jezika. Starčević je bio pokretač humorističko-satiričnog lista Zvekan koji je bio prvo javno glasilo Stranke prava.

Ante Starčević umro je u Zagrebu 28. veljače 1896. godine.

Još za života Starčević je bio prepoznat kao važna osoba hrvatskog javnog i političkog života. Eugen Kumičić (1850. – 1904.) je svoj povijesni roman Urota Zrinsko-Frankopanska koji je izlazio od 1892. i 1893. u Domu i svietu posvetio Anti Starčeviću: “Ocu otačbine dru. Anti Starčeviću posvećuje spisatelj.”[3] Zahvaljujući ovoj posveti Starčević će u hrvatskoj povijesti biti zapamćen kao Otac domovine.

Samo sedam godina nakon Starčevićeve smrti, dakle 1903., književnik Milan Šarić (1875 – 1913) objavio je knjigu Mladost dr. Ante Starčevića: politička študija. Godine 1911. Kerubin Šegvić objavio je knjigu Dr. Ante Starčević, njegov život i njegova djela na čijem je početku napisao:

Neka tvoje čisto ime značajna Hrvata, požrtvovna političara i nesebična muža sija na čelu ovoga djela, kao čista zraka vedrog proljetnog sunca na vrhuncu seoske crkvice sakrivene u zelenilu čemprsja i borja.[4]

Ante Starčević već je zarana postao predmetom istraživanja i pisanja što je ostao sve do danas o čemu svjedoče mnogobrojne objavljene knjige, studije i članci o njegovom životu, filozofiji, književnosti i političkom djelovanju.

Djela Ante Starčevića

  • Govor što ga je u sednici sabora hervatskoga, na 26. lipnja 1861. o donošenju Hrvatske naprama Ungarii izustio dr. Antun Starčević poklisar kot. Grobničko-Hreljinskoga, Zagreb: Narodna tiskarnica Dra. Ljudevita Gaja.
  • Bi-li k slavstvu ili ka hrvatstvu. Dva razgovora, Zagreb: Tiskom Dragutina Bokaua.
  • Ime Serb, Zagreb: Slovi Karla Albrechta.
  • Nekolike uspomene, Zagreb: Tisak Narodne tiskarne.
  • Pasmina Slavoserbska po Hrvatskoj, Zagreb: Tisak Lav. Hartmana i družbe.
  • Na čemu smo / od A. Starčevića, Zagreb: Tiskom Dioničke tiskare.
  • Govor o adresi većine i nacert adrese posebne / od A. Starčevića, Zagreb: Slova Dioničke tiskare.
  • Pisma Magjarolacah, Sušak: Tiskom i nakladom Primorske tiskare.
  • Ruski odnošaji. Preštampano iz Slobode, Sušak: Tiskom i nakladom Primorske tiskare.
  • Nagodbe, Sušak: Tiskom Primorske tiskare.
  • Jubilei. Preštampano iz Hrvatske, Zagreb: Tiskara Scholz i Kralj.
  • Ustavi Francezke, Zagreb: Tiskara Scholz i Kralj.
  • “Bi-li k slavstvu ili ka hrvatstvu?”, u: Djela dr. Ante Starčevića, ponovno izd., Zagreb: Izdanje uredničtva “Hrvatske zastave”.
  • Najnovija davorija, Zagreb: Tiskara Antuna Scholza.
  • 1893–1894. Djela dra. Ante Starčevića, Zagreb: Odbor kluba Stranke prava, 3. sveščića.
    • sveščić “Govori”,1893;
    • sveščić “Predstavke”, 1894;
    • sveščić “Znanstveno-političke razprave”, 1894.
  • Iztočno pitanje, Zagreb: Tiskom Prve hrvatske radničke tiskare.
  • Naputak za pristaše Stranke prava, Zagreb: Nakladom središnjeg kluba Hrvatske stranke prava.
  • Naputak za pristaše Stranke prava, 2. izdanje, Zagreb: Nakladom središnjeg kluba Hrvatske stranke prava.
  • Stožeri hrvatske politike. Prigodom stogodišnjice njegova rodjendana, Zagreb: Hrvatska Omladina.
  • Selski prorok. Predstava u tri čina iz hervatskog života. Prigodom 100-godišnjice rođenja Ante Starčevića priopćio i uvodom popratio prof. Ljubomir Maštrović, Zagreb: Vlastita naklada – Tisak tipografije d. d.
  • Iztočno pitanje, 2. izdanje, Sarajevo: Nova tiskara Vrček i dr.
  • Izabrani spisi, priredio dr. Blaž Jurišić, Zagreb: Hrvatski izdavalački bibliografski zavod.
  • Politički spisi, izbor i predgovor Tomislav Ladan, Zagreb: Znanje.
  • Misli i pogledi. Pojedinac – Hrvatska – svijet, sastavio Blaž Jurišić, Zagreb: Matica hrvatska.
  • Istočno pitanje, 3. izdanje, priredio Petar Šarac, Hrvatska hercegovačka zajednica “Herceg Stjepan”, Zagreb, 1992.
  • Djela dr. Ante Starčevića, uredio Josip Bratulić, Varaždin: Inačica, 8. sveska, 1995.
    • svezak  “Govori”;
    • svezak “Predstavke”;
    • svezak “Znanstveno-političke rasprave”;
    • svezak “Jubilei”;
    • svezak “Ustavi Francezke”;
    • svezak “Pisma Magjarolacah”;
    • svezak “Iztočno pitanje”;
    • svetak “Ruski odnošaji”.
  • Ante Starčević. Književna djela, priredio Dubravko Jelčić, Zagreb: Matica hrvatska.
  • Govori u Hrvatskom saboru, Zagreb: Narodne novine – Dom i svijet – Državnost.
  • Govori, Split: Laus.
  • Izabrani politički spisi, izbor i uvodna studija Pavo Barišić, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.
  • Izbor iz djela, priredio Josip Bratulić, Biblioteka Croatica: hrvatska književnost u 100 knjiga, kolo 3, knj. 61, Vinkovci: Riječ.

Sekundarna literatura o Anti Starčeviću (izbor)

Knjige

  • Milan Šarić, Mladost dr. Ante Starčevića: politička študija, Osijek: Naklada piščeva.
  • Kerubin Šegvić, Dr. Ante Starčević, njegov život i njegova djela, Zagreb: Tiskara Hrvatske stranke prava d. d.
  • Pavo Barišić, Filozofija prava Ante Starčevića, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo.
  • Ante Bežen, Ivica Mataija, Ante Starčević – vodič kroz život, djelo i ostavštinu, Gospić: Državni arhiv u Gospiću.
  • Pavo Barišić, Ante Starčević. Ideali slobode i prava, Zagreb: Školska knjiga, Zagreb.

Zbornici radova

  • Antun Pavešković (ur.), Ante Starčević: Zbornik radova sa znanstvenog kolokvija u povodu 120. godišnjice smrti, Zagreb: Mala knjižnica.
  • Tomislav Jonjić, “Ante Starčević u ideološko-političkim previranjima uoči Drugoga svjetskog rata”, pp. 11–54.
  • Zlatko Matijević, “Stranka prava (frankovci) i pokušaj preustroja Austro-Ugarske Monarhije. (listopad 1918.)”, pp. 55–71.
  • Ivan Čulo, “Socijalna misao Ante Starčevića”, pp. 73–103.
  • Stjepan Matković, “Što je značilo starčevićanstvo u vrijeme Starčevićeve smrti?” pp. 105–128.
  • Marko Samardžija, “Starčevićev jezični paradoks”, pp. 129–142.
  • Dean Slavić, “Retorika i stil Starčevićevih govora”, pp. 143–168.
  • Jasna Turkalj, “‘Skidanje krinki’ – Ante Starčević o politici i ideologiji Narodne stranke u pravaškim političkim glasilima (1868. – 1871.)”, pp. 169–240.
  • Zlatko Posavac, “Interferencija tradicije i moderniteta. Studija o ‘stekliškoj’ estetici Ante Starčevića”, pp. 243–318.
  • Pavo Barišić, “Politički nazori i djelo Ante Starčevića”, pp. 319–366.
  • Josip Bratulić, “Predgovor”, pp. 367–374.
  • Dean Slavić, “Ante Starčević: Ironije i biblizmi u Pismima Magjarolacah“, pp. 375–413.
  • Božidar Petrač, “Trajne vrijednosti političke misli Ante Starčevića (1823. – 1896. – 2003.)”, pp. 415–428.
  • Stanko Lasić, “Starčevićeve pamfletske strategije: svijet ekstremnih antiteza. (Ulomak iz studije O ‘nekolikim uspomenama’ (1870) Ante Starčevića)”, pp. 429–462.
  • Krešimir Nemec, “Pravaštvo i hrvatska književnost”, pp. 463–488.
  • Božidar Petrač, “Ladanov književni portret Ante Starčevića”, pp. 489–504.

Poglavlja u knjigama

  • Zlatko Posavac, “Između tradicije i moderniteta. Studija o ‘stekliškoj’ estetici Ante Starčevića”, u: Zlatko Posavac, Novija hrvatska estetika, Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, pp. 45–90.
  • Pavo Barišić, “Politički nazori i djelo Ante Starčevića”, u: Ante Starčević, Izabrani politički spisi, izbor i uvodna studija Pavo Barišić, Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, pp. 9–37.
  • Pavo Barišić, “Ante Starčević (1823. – 1896.)”, u: Andrea Feldman, Vladimir Stipetić, Franjo Zenko (ur.), Liberalna misao u Hrvatskoj. Prilozi povijesti liberalizma od kraja 18. do sredine 20. stoljeća, Zagreb: Friedrich Naumann Stiftung, pp. 105–119.
  • Ante Bežen, Marijana Horvat, Željko Jozić (ur.), Lički jezikoslovni trolist: Šime Starčević, Fran Kurelac, Ante Starčević, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje – Udruga Ličana “Vila Velebita”, pp. 241–256.
  • Pavo Barišić, “Romantik ili realist? Književno djelo Ante Starčevića u Hrvatskoj književnosti od početka do danas Slavka Ježića”, u: Tihomil Maštrović (ur.), Zbornik o Slavku Ježiću, Zagreb: Fakultet hrvatskih studija, pp. 151–174.

Članci

  • Antun Gustav Matoš, “Dr. Ante Starčević”, Hrvatska sloboda, IV, br. 42, 4. veljače 1911, pp. 1–2.
  • Ante Kadić, “Matoš i Krleža o Starčeviću. Povodom 150 / godišnjice rođenja Ante Starčevića”, Hrvatska revija: kulturno-književni tromjesečnik 23(4), pp. 517–527.
  • Pavo Barišić, “Etika kao znanost života. Filozofski ogledi Ante Starčevića”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 37–38, pp. 169–191.
  • Pavo Barišić, “Starčevićeva politička retorika”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 39–40, pp. 217–242.
  • Pavo Barišić, “Starčević’s Political Rhetoric”, Studia historiae philosophiae Croaticae 3, pp. 223–250.
  • Zlata Derossi, “Pjesme Ante Atarčevića 1823.–1896. U povodu stote obljetnice smrti ‘Oca domovine'”, Senjski zbornik – prilozi za geografiju, etnologiju, gospodarstvo, povijest i kulturu 23, pp. 209–228.
  • Pavo Barišić, “Philosophy of Freedom of Ante Starčević”, Studia historiae philosophiae Croaticae 4, pp. 125–145.
  • Pavo Barišić, “Glavne struje hrvatske filozofije u 19. stoljeću”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 61–62, pp. 243–253.
  • Pavo Barišić, “Tko je autor Političkih iskrica – Ivan Mažuranić, Ante Starčević, ili …?”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 41/2(82), pp. 401–432.
  • Pavo Barišić, “Odnos Ivana Mažuranića i Ante Starčevića – od poredbe osoba do filozofije prava”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 43/2(86), pp. 437–472.
  • Pavo Barišić, “Istina i raskrivanje opsjena u Selskom proroku: Rousseauov utjecaj na Antu Starčevića”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 44/2(88), pp. 333–372.
  • Velimir Veselinović, “Pregled razvoja pravaške ideologije i politike”, Časopis za suvremenu povijest 3, pp. 583–620.
  • Pavo Barišić, “Alma mater Strossmayera, Kvaternika i Starčevića. Hrvatski studenti filozofije i teologije na Kraljevskom sveučilištu u Pešti”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 46/1(91), pp. 125–184.
  • Davor Balić, “Iskazi Miroslava Krleže o Anti Starčeviću”, Kroatologija: časopis za hrvatsku kulturu, društvo i povijest 12/2–3, pp. 143–160.

[1] Erna Banić-Pajnić, Zvonimir Čuljak, Mihaela Girardi-Karšulin, Stipe Kutleša, Ljerka Schiffler, Dario Škarica (ur.), Institut za filozofiju (Zagreb: Institut za filozofiju, 2002), p. 25.

[2] Ibid., p. 28.

[3] Eugen Kumičić, Urota Zrinsko-Frankopanska (Zagreb: Matica hrvatska, 1998), s.p.

[4] Kerubin Šegvić, Dr. Ante Starčević, njegov život i njegova djela (Zagreb: Tiskara Hrvatske stranke prava, 1911), s.p.

// Osvrti