Prije četiristo devedeset godina u Zagrebu rođen je hrvatski renesansni filozof, teolog i avanturist Pavao Skalić (1534. – 1573.). Pavao Skalić je stekao početno obrazovanje u Zagrebu i 1545. godine otišao je na školovanje u Beč. Godine 1553. boravio je u Bologni, gdje je stekao naslov  doctor theologiae. Nakon što se zaredio za svećenika, otišao je u Rim. Uskoro se vratio u Beč gdje je boravio na dvoru kralja Ferdinanda I. (1503. – 1564.). Tih je godina krivotvorio isprave, na temelju pribavljene navodne povelje kralja Bele IV. a koju mu je potvrdio car Ferdinand I. čime si je priskrbio plemićke titule, no izgleda da, osim nominalnih titula, nije uspio dobiti pripadna imanja (izgleda da je imao ambiciju uzeti cijelu Liku). U Beču je oko 1557. godine držao teološka predavanja, no pao je pod sumnju da je prihvatio protestantizam. Morao je napustiti Beč i, umjesto da ode u Krakov, kamo mu je bio naredio Ferdinand,  otputovao je u Tübingen. Tamo je i javno prešao na protestantizam. U Urachu kraj Tübingena postao je članom kruga hrvatskih protestanata oko Primoža Trubara, Petra Pavla Vergerija, Stipana Konzula, i možda, Matije Vlačića Ilirika. S pristašom reformacije barunom Ivanom Ungnadom (1493. – 1564.)  sklopio je ugovor o svojim obvezama u slučaju da mu se vrate »njegovi« posjedi. Neko vrijeme bio je je savjetnik pruskog vojvode Albrechta I. (1490. – 1568.), a potom je predavao filozofiju i teologiju na Sveučilište u Königsbergu od 1561. do 1566. godine. Odande, pod optužbama za falsificiranje, morao je pobjeći: prvo u Gdanjsk, a potom u Pariz i Münster. U Münsteru se oženio i ponovno prešao na katoličanstvo i 1574. godine dozvoljen mu je povratak u Poljsku i Prusku. Umro je u Gdanjsku 1575. godine.

U ovom ogledu dat ću pregledan opis dosadašnjih istraživanja Pavla Skalića na Institutu za filozofiju.

Istraživanje filozofije Pavla Skalića na Institutu za filozofiju započelo je 1983. godine u sklopu istraživanja elemenata hermetičke filozofije u djelima hrvatskih renesansnih filozofa. Unutar navedenog istraživanja obrađena je jedinica Pavao Skalić i tradicija aeternae sapientiae. Rezultat ovog istraživanja bio je članak Erne Banić-Pajnić »Pavao Skalić i tradicija aeternae sapientiae« objavljen u Prilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine 1983. godine.

Nadalje Skalićeva filozofija istraživala se u sklopu projekta Problem čovjeka u hrvatskoj humanističko-renesansnoj filozofiji koji je trajao od 30. travnja 1991. do 30. travnja 1994. godine. Voditeljica projekta bila je Erna Banić Pajnić, a suradnica na projektu bila je Mihaela Girardi-Karšulin koja je, u sklopu projekta, objavila dva članka o Skaliću (»Pavao Skalić. Eulogus ili o odvojenoj duši« i »Pavao Skalić. Čovjek na razmeđi znanosti«).

Mihaela Girardi-Karšulin bila je voditeljica projekta Temeljni filozofski problemi u djelu Pavla Skalića, koji je trajao od 1. srpnja 1994. do 31. kolovoza 1995. godine. U sklopu projekta navedeno je da je Girardi-Karšulin objavila sljedeće tekstove: »Pavao Skalić. Filozofija između sinkretizma i paradoksa«, »Pavao Skalić. Teze o svjetovima i o znanostima« i »Pavao Skalić. Eulogus ili o odvojenoj duši«.

U sklopu teme Pojam znanosti u hrvatskoj renesansnoj filozofiji koja je započela 23. lipnja 1998. godine Mihaela Girardi-Karšulin istraživala je Skalićevu filozofiju u obzoru renesansnog shvaćanja znanosti i u sklopu projekta objavila je članak »Skalićeva kontemplativna dijalektika«.

Skalićeva filozofska misao istraživala se i na projektu Temeljni problemi renesansnog novoplatonizma i hrvatski renesansni filozofi koji se izvodio od 2007. do 2012. godine a koji je  vodila Erne Banić-Pajnić. Suradnici na projektu bili su: Mihaela Girardi-Karšulin, Anto Mišić, Ivana Skuhala Karasman i Marko Tolić. Većina tekstova o Skaliću s ovog projekta objavljena je u časopisu Gazophylacium: »Skalićev spis Conclusiones i Pico della Mirandola« (Girardi-Karšulin), »Pavao Skalić i renesansni sinkretizam« (Banić-Pajnić) i »Razumijevanje kabale u Epistemonu Pavla Skalića« (Skuhala Karasman) te »Enciklopedizam i predviđanje u Epistemonu Pavla Skalića« (Skuhala Karasman) u Prilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine.

Prirodna filozofija Pavla Skalića bila je predmetom istraživanja na projektu Hrvatska filozofija i znanost u europskom kontekst od 12. do 20. stoljeća koji je trajao od  2014. do 2018. godine, a koji je do umirovljenja vodila Erna Banić-Pajnić, a zatim Pavo Barišić. U sklopu ovog projekta održano je jedno predavanje o Skaliću na 26. Danima Frane Petrića na Cresu.

Bilingvalno latinsko-hrvatsko izdanje Skalićeva Epistemona objavljeno je 2004. godine u izdanju Instituta za filozofiju. Djelo su preveli Ivan Kapec i Neven Jovanović, a tekst je priredila te napisala uvod i komentare Mihaela Girardi-Karšulin.

Osim ovog prijevoda u knjizi Magnum miraculum – homo / Veliko čudo – čovjek (Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1995) preveden je Skalićev spis »Paulus Scalichius de Lika, Eulogus seu de anima separata eiusque passione / Pavao Skalić, Eulog ili o odvojenoj duši i njezinoj trpnji«, a u Prilozima za istraživanje hrvatske filozofske baštine 32/1–2(63–64) (2006) objavljen je latinski tekst Skalićeva spisa »De magia naturali in lapide philosophorum (O prirodnoj magiji s obzirom na kamen mudrosti)«.

Od 1983. do danas godine zaposlenici Instituta za filozofiju objavili su sljedeće tekstove o Pavlu Skaliću. Ovdje sam izostavila one tekstove u kojima Skalić nije protagonist.

  1. Erna Banić-Pajnić, »Pavao Skalić i tradicija ‘aeternae sapientiae’«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 9/1–2(17–18) (1983), 111–122.
  2. Ljerka Schiffler, Ideja enciklopedizma i filozofijsko mišljenje (Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 1989), 82–90.
  3. Ljerka Schiffler, »The Idea of Encyclopedism and Philosophical Thinking Founders of Croatian Encyclopedic Thought«, Studia historiae philosophiae Croaticae 1 (1990), 83–115.
  4. Mihaela Girardi-Karšulin, »Pavao Skalić. Eulogus ili o odvojenoj duši«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 18/1–2(35–36) (1992), 27–39.
  5. Mihaela Girardi.Karšulin, »Pavao Skalić. Čovjek na razmeđi znanosti«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 19/1–2(37–38) (1993), 31–51.
  6. Mihaela Girardi-Karšulin, »Pavao Skalić. Filozofija između sinkretizma i paradoksa«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 20/1–2(39–40) (1994), 117–130.
  7. Mihaela Girardi-Karšulin, »Pavao Skalić. Teze o svjetovima i o znanostima«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 21/1–2(41–42) (1995), 67–82.
  8. Mihaela Girardi-Karšulin, »Pavao Skalić. Eulogus ili o odvojenoj duši«, u: Erna Banić-Pajnić, Mihaela Girardi-Karšulin, Marko Josipović (ur.), Magnum miraculum – homo / Veliko čudo – čovjek (Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1995), 165–179.
  9. Mihaela Girardi-Karšulin, »Pavao Skalić. Čovjek na razmeđi znanosti«, u: Erna Banić-Pajnić, Mihaela Girardi-Karšulin, Marko Josipović (ur.), Magnum miraculum – homo / Veliko čudo – čovjek (Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 1995), 181–205.
  10. Mihaela Girardi-Karšulin, »Temeljni pojmovi Skalićeve rasprave Revolutio alphabetaria«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 22/1–2(43–44) (1996), 195–210.
  11. Mihaela Girardi-Karšulin, »Skalićeva kontemplativna dijalektika«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 24/1–2(47–48) (1998), 59–77.
  12. Mihaela Girardi-Karšulin, »Uvod o Pavlu Skaliću i njegovu Epistemonu«, u: Pavao Skalić / Paulus Scalichius, Epistemon (Zagreb: Institut za filozofiju, 2004), 13–31.
  13. Ljerka Schiffler, Vetera et nova. Hrvatska filozofija u europskom obzoru (Zagreb: Hrvatsko filozofsko društvo, 2004), 230–254.
  14. Maja Hudoletnjak Grgić, »Sinkretizam i enciklopedizam u Skalićevu Epistemonu: slučaj medicine«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 33/1–2(65–66) (2007), 7–33.
  15. Mihaela Girardi-Karšulin, »Skalićev spis Conclusiones i Pico della Mirandola« Gazophylacium: časopis za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku, 15 (2010), 63–68.
  16. Erna Banić-Pajnić, »Pavao Skalić i renesansni sinkretizam«, Gazophylacium: časopis za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku 15 (2010), 69–75.
  17. Ivana Skuhala Karasman, »Razumijevanje kabale u Epistemonu Pavla Skalića«, Gazophylacium: časopis za znanost, umjetnost, gospodarstvo i politiku 15 (2010), 77–82
  18. Ivana Skuhala Karasman, »Enciklopedizam i predviđanje u Epistemonu Pavla Skalića«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 38/1(75) (2012), 79–83.
  19. Erna Banić-Pajnić, »Pavao Skalić«, u: Encyclopedia of Renaissance Philosophy, Marco Sgarbi (ur.) (Cham: Springer, 2014), 1–3.
  20. Ivana Skuhala Karasman, »A Comparison of Pico’s and Skalić’s Understanding of Christian Cabala«, Synthesis philosophica 29/2 (2014), 403–413.
  21. Erna Banić-Pajnić, »Nauk o korespondenciji mikrokozmosa i makrokozmosa u hrvatskih filozofa«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 44/2(88) (2018), 295–331.
  22. Martino Rossi Monti, »Paulus Scalichius His Thought, Sources, and Fortune«, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 45/2(90) (2019), 339–382.

O Pavlu Skaliću održana su četiri izlaganja na simpozijima koje je organizirao Institut za filozofiju. Na simpoziju Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije  koji je održan od 23. do 25. lipnja 1999. godine Alojz Jembrih održao je izlaganje naslovljeno »Na tragu Skalićeve studijske literture«. Jembrih je također na simpoziju Recepcija hrvatskih filozofa u svijetu koji je održan od 8. do 9. studenoga 2000. godine imao izlaganje naslovljeno »Recepcija Pavla Skalića i njegovih djela u Europi jučer i danas«. Mihaela Girardi-Karšulin održala je izlaganje naslovljeno »Pavao Skalić. Filozofija između sinkretizma i paradoksa« na simpoziju Stanje istraživanja povijesti hrvatske filozofije koji je održan od 13. do 15. listopada 1994. godine. Na istom simpoziju Jembrih je održao izlaganje »O proučavanjima Pavla Skalića i njegova djela u 20. stoljeću«.

Najintenzivnije razdoblje istraživanja Pavla Skalića na Institutu za filozofiju bilo je devedesetih godina prošlog stoljeća i početkom ovog stoljeća kada je objavljeno najviše članaka o ovom hrvatskom renesansnom filozofu. No, najznačajniji doprinos istraživanju Skalićeve filozofije na Institutu za filozofiju jest objavljivanje prijevoda njegova djela Epistemon na hrvatski jezik 2004. godine, a velik je doprinos, izvan Instituta, filozofske biografije Krešimira Čvrljka pod naslovom  Filozofija u enciklopedizmu Pavla Skalića objavljene 2004. godine u izdanju Ogranaka Matice hrvatske u Skradinu. Zahvaljujući prijevodu Skalićeva Epistemona filozofska misao postala je predmetom interesa znanstvenika i istraživača povijesti hrvatske filozofije.

Osim znanstvenika s Instituta za filozofiju istraživanju Pavla Skalića doprinijeli su i Krešimir Čvrljak već spomenutom monografijom te Žarko Dadić, Alojz Jembrih, Ivan Kapec,  Stanislav Tuksar i Lovro Županović.

Pavao Skalić je bio vrlo plodan pisac s više od 25 naslova na latinskom i njemačkom jeziku, no njegova se filozofska misao nije odlikovala pretjeranom izvornošću. Skalićevo najznačajnije djelo jest Epistemon u kojem je kanio sažeto izložiti cjelovito znanje svoga vremena. U tom pokušaju očituje se i njegov krajnje sinkretistički pristup filozofiji, koji objedinjuje više tradicija: aristotelizam, hermetizam, novoplatonizam te prisca theologia i philosophia perennis. O Skalićevu stavu prema filozofiji Mihaela Girardi-Karšulin je napisala: »Skalić ne zahtijeva za filozofiju ili mudrost ni kriterij stoge izvedenosti, ni nužnosti i općenitosti, niti uvodi razliku znanosti i mnijenja. Na temelju partikularnosti ili čak kontingentnosti sadržaja neko je učenje, doduše, udaljenije od konačnoga cilja kojem mudrost teži, ali ono zato nije neznanstveno ili neistinito. Znanstvena učenja ili teze jesu uvidi, ne međuzavisni, nego prvom usmjereni i prvom stremeći ustroj. Takav ustroj (jer o sustavu možemo govoriti samo krajnje neprimjereno) u osnovi je pluralistički hod prema jednom. Rezultat toga Skalićeva stava o filozofiji ili mudrosti jest konkordizam, tj. usaglašavanje Platonove i Aristotelove filozofije i povrh toga sinkretizam, usaglašavanje grčke filozofije s mističkim i religioznim helenističkim strujanjima.« (Epistemon, 21).

// Osvrti