Faust VRANČIĆ
Faust VRANČIĆ (Faustus Verantius, Vrantius, Vrancich, ps. Yustus Verax Sicenus), polihistor, leksikograf, filozofski pisac, izumitelj, diplomat (Šibenik, 1551–Venecija, 27. I. 1617). Od 1569. do 1571. je studirao u Padovi i Veneciji pravo i filozofiju, Beču i Rimu u kojemu je boravio 1575. kao član bratovštine sv. Jeronima. Godine 1579. je postavljen za zapovjednika grada Veszprema i za upravitelja biskupskih imanja. Od 1594. do 1598. opet je u Veneciji. U Ugarskoj je Vrančić obavljao razne upravne i državne poslove. Godine 1598. imenovan je biskupom čanadskim (Csanad), ali ne obavlja tu dužnost jer je Čanad pod Turcima. Nakon što se odrekao biskupske službe stupio je u pavlinski red te je zbog političkih spletaka napustio Ugarsku. Otišao je u Rim i Veneciju gdje je živio sve do smrti. Godine 1595. je objavio prvi samostalno štampani rječnik hrvatskog jezika, Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Rječnik pet najuglednijih europskih jezika, pretisak Zagreb, 1971). Iste 1595. g. objavljeno mu je djelo Machinae novae. Teološko-povijesno djelo na hrvatskom jeziku Život nikoliko izabranih divic (1606) sadrži u dodatku spis De Slowinis seu Sarmatis i pravopisnu raspravu De ratione legendi. Neki biografi spominju i druge neke njegove radove, primjerice nedovršeno djelo Historia Dalmatiae (moguće Historia Illyrica, rukopisne bilješke koje se čuvaju u NSBZ), statut grada Šibenika, Vrančićeve polemike s protestantima, rasprave s T. Campanellom i M. A. de Dominisom te govore. Objavio je dva traktata posvećena filozofijskim disciplinama – logici i etici.
![]()
