eng

Digitalna baština

Marko Antun de DOMINIS

Marko Antun de DOMINIS (Marcus Antonius de Dominis), teolog, znanstvenik, filozofski pisac (Rab, 1560–Rim, 8. IX. 1624). Nakon početnog školovanja u Rabu, nastavio je studij gramatike i retorike u isusovačkom Hrvatskom kolegiju u Loretu (1579–1596) te u Padovi. Istupio je iz Družbe Isusove i 1597. postao biskupom senjskim, a 1602. papa Klement VIII. imenovao ga je splitskim nadbiskupom. Svojim polemikama i stavovima usmjerenim protiv autoriteta pape i crkvene politike izložio se je osudama rimske Kurije. Iz tog razloga je pobjegao u Englesku, odrekao se je nadbiskupske funkcije i napisao proglas o razlozima svog bijega (Marcus Antonius De Domini Archiepiscopus Spalatensis suae profectionis consilium exponit, Heidelberg, 1616) Godine 1617. u Londonu su izašle prve četiri knjige njegova kapitalna životnog djela De republica ecclesiastica (O crkvenoj državi), 1620. peta i šesta, u Frankfurtu na Majni, 1622. sedma i deveta, u Hanauu, dok osma i deseta nisu tiskane. Djelo nailazi na velik uspjeh u europskim zemljama. Papa Urban VIII. pokrenuo je protiv njega proces i on biva zatvoren u Anđeosku tvrđavu (1624). Tu je počeo pisati svoja Retractationum M. Antonii de Dominis archiepiscopi Spalatensis libri X. In totidem ipsius De republica ecclesiastica libros (Preispitivanje), odnosno ispravke svoga djela. Za vrijeme pisanja je umro, a kao heretika  spaljuju mu leš na Campo dei Fiori u Rimu, zajedno s njegovom slikom i knjigama, a pepeo mu je bio rasut u Tiber. Dominis je napisao i teološke rasprave i djela s područja prirodne filozofije, fizike, matematike i optike. U svojim prirodnofilozofijskim shvaćanjima Dominis uvelike slijedi peripatetičke postavke, ali i nove renesansne fizikalističke ideje.

De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et iride tractatus. Per Joannem Bartolum in lucem editus, Venetiis, 1611; Suae profectionis consilium exponit, Londini, 1616; De republica ecclesiastica libri X, 1–4, Londini, 1617, 5–6, Francofurti ad Moenum, sumptibus Rulandiorum, Typis Joan., Friderici Weiss, 1620, 7–9, Hanoviae, Sumptibus haeredum Levini Hulsii, 1622; Papatus Romanus. Liber de origine, progressu atque extinctione ipsius, Londini, 1617; Predica… fatta la prima Domenica dellʼAvvento questʼanno 1617 in Londra nella cappella detta delli Merciari, Londra, 1617; Scogli del christiano naufragio, quali va scoprendo la santa chiesa di Christo alli suoi diletti figliuoli, S. 1. 1618; Sui reditus ex Anglia consilium exponit, Dilingae, 1623, Romae, 1623; Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia, Romae, 1624; De pace religionis Marci Antonii de Dominis Spalatensis archiepiscopi. Epistola ad venerabilem virum Josephum Hallum archipresbyterum Wigorniensem, Besançon, 1666.

F. Zenko, “Prirodoznanstvena istraživanja Marka Antuna Dominisa u svjetlu gnoseologijsko-metodologijskog problema u postrenesansnoj ʻnovojʼ filozofiji prirode”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 3–4 (1976), str. 15–28; I. Martinović, “Optička rasprava Marka Antuna de Dominisa: Geneza, metodologija, značenje”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 55–56 (2002), str. 67–145; V. Tudjina, “Ime, prezime i godina rođenja Marka Antuna de Dominisa”, Senj 33 (2006), str. 45–50; V. Tudjina, “Neki korijeni Dominisove misli: platonizam kod Dominisa”, Senj 37 (2010), str. 59–64; F. Šanjek, “Markantun de Dominis i inkvizicija”, Rijeka 1 (2011), str. 27–30.