Marko MARULIĆ
Marko MARULIĆ (Marcus Marullus, Spalatensis, Dalmata, Marko Pecinić), humanist, latinski i hrvatski pjesnik, polihistor (Split, 18. VIII. 1450–Split, 5. V. 1524). Humanističko obrazovanje je započeo u Splitu, nastavljajući studij prava u Padovi. U Splitu je obnašao javne službe. Postao je jednom od središnjih ličnosti hrvatskog humanizma. Njegov veliki pjesnički i prozni opus pisan je na latinskom, hrvatskom i talijanskom jeziku. On obuhvaća spjevove: Davidias (1506–1517, Davidijada), u 14 pjevanja u heksametrima; biblijski spjev Judita u 16 pjevanja; Suzana u 780 stihova; zbirka poučnih priča i anegdota iz života svetaca De Institutione bene vivendi per exempla sanctorum (oko 1496, Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca); Evangelistarium (1480–1500 ?, Evanđelistar) u knjiga, rasprava o praktičnoj kršćanskoj etici; Quinquaginta parabolae (1510, Pedeset priča), zbirka prispodoba prema obrascu Starog zavjeta. Marulić je i pisac komedija, repertorija (etička tematika), dijaloških i dramskih djela, epigrama i poslanica, himana, kristoloških rasprava. U novije je vrijeme otkriven velik broj nepoznatih izdanja i neki njegovi spisi (Vita divi Hieronymi; Epistola ad Adrianum VI), no neka su mu latinska djela ostala u rukopisu, a neka su zagubljena (Psichiologia de ratione animae humanae, Quaestiones utriusque Testamenti, De pace Italiae carmen heroicum). Marulić je s latinskoga na hrvatski preveo djelo T. Kempenca De imitatione Christi te je na latinski preveo Hrvatske kronike (Ljetopis popa Dukljanina), autor je i prepjeva jednog pjevanja Danteova spjeva i jedne Petrarkine kancone. Marulićevo djelo sadrži i filozofijske komponente koje dolaze do izraza u antropološkoj, moralnoj, spoznajnoteoretskoj, estetičkoj i psihološkoj tematici.
![]()
