Pavao VUK-PAVLOVIĆ, filozof (Koprivnica, 9. II. 1894–Zagreb, 13. XI. 1976). U Koprivnici je završio osnovnu školu, a maturirao je 1912. u Gornjogradskoj gimnaziji. Na studij u Leipzig, gdje je slušao W. Wundta, J. Volkelta i E. Sprangera, otišao je u jesen 1912. Studij je zbog rata 1914. prekinuo. Nakon rata je nastavio studij filozofije, pedagogije i njemačkog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za doktora filozofije je promoviran, na temelju disertacije Spoznaja – Metodologički pokušaj s osobitim obzirom na problem očitosti, 31. siječnja 1921. Iste godine je otišao u Berlin iz kojeg se je vratio 1922. Od 1922. je radio kao srednjoškolski profesor u Zagrebu, a 1928. je premješten na Višu pedagošku. Godine 1941. je prisilno umirovljen. Poslije rata je reaktiviran, ali je 1948. maknut s fakulteta. Zatim je do 1951. radio u Sveučilišnoj knjižnici kada je otišao u mirovinu. Ipak, 1958. je izabran za izvanrednog, a 1961. za redovnog profesora na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Skopju. U Skopju je osnovao laboratoriji za estetiku pri Katedri za filozofiju.