Ivan POLIKARP SEVERITAN
Ivan POLIKARP SEVERITAN (Joannes Policarpus Severitanus da Sebenico, Barbula Pompilius, Sibenicensis Dalmata), filozof, teolog, pjesnik, gramatik, povjesnik, politolog (Šibenik, oko 1472–Italija, prije 1526). Iz oskudnih podataka pretpostavlja se da je u rodnom gradu prvu naobrazbu stekao kod dominikanaca i da ga kao vrlo nadarena, šalju na dalje školovanje u Rim (oko 1488. ili 1489), u akademiju P. Leta. Polikarp je na Rimskoj akademiji proglašen najboljim pjesnikom (poeta laureatus) 1490. ili 1491. Po završenom studiju vratio se po svoj prilici u Šibenik gdje stupa u dominikanski red 1491/1492. i biva zaređen oko 1493. Studij filozofije i teologije dovršava u Ferrari (1494) i Bologni (1497) i stječe doktorat na ferarskom sveučilištu. Predaje Sentencije P. Lombardusa. Imenovan je upraviteljem generalnog studija dominikanskog reda u Perugi i u Anconi (1501). Istodobno mu je omogućeno i da predaje u Šibeniku. Međutim radi sporova i neprilika koje ima s tamošnjim dominikancima, ostavlja Šibenik i odlazi u Rim (1510), nastavljajući djelovati u gradovima Italije (Sulmona, Gubbio, Rieti i dr.). Humanističku književnost predaje u Sulmoni do 1514. Do 1525. predaje u raznim gradovima umbrijske vojvodine, inače jakog humanističkog središta. Za svog boravka u Bevagni priprema za objavljivanje svoj komentar latinskoj gramatici Aelija Donata iz 4. st. koji se upotrebljavao kao školski priručnik i u Šibeniku. Boraveći u Gubbiju piše povijesno djelo o tom gradu (izgubljeno), u Cagliju priprema za tisak drugo izdanje svog djela Solimaidos libri tres (1522) religiozni epski spjev s temom čovjekova stvaranja, pada i okupljanja. Vrhovna skupština dominikanskog reda premješta Polikarpa 1525. u rimski samostan Santa Maria sopra Minerva. Ostaju nepoznati mjesto i godina Polikarpove smrti. Polikarp je radio na istraživanju i proučavanju starih kodeksa po domaćim i stranim knjižnicama i arhivima i bavio se izdavanjem starih klasičnih pisaca. Ostavio je mnoga djela različitog sadržaja, filozofskog, teološkog, povijesnog, gramatičkog, književnoteorijskog i pjesničkog, niz komentara (Isokrata, Perzija, Juvenala, Donata, Plinija). Umnogome bez povijesna odjeka ostalo je njegovo djelo Monoregiae (1522), koje sadrži Polikarpove koncepcije političke filozofije. Mnoga su Polikarpova djela o kojima on sâm govori, nažalost zaguljena, tako ono o povijesti Gubbija (Reispublicae Eugubianae historia), o latinskoj metrici (De retrogradi natura), spjev o Ovidiju (Populeis), jedno prirodoznanstveno djelo o središtu zemlje, komentari antičkih pisaca, djela iz logike, filozofije i teologije; među tima je i jedno od iznimnog značenja za hrvatsku povijest, nesigurna naslova (Historia Dalmatiae vel de laudibus Illyriae naslovljeno i De laudibus Dalmatiae).
Solimaidos libri tres. In quibus tradidit creationem, lapsum et reparationem humani generis opus aureum, Romae, 1509, Venetiis, 1522; Oratio P. Io. Policarpi Sicensis: Dalmate Calaguritani: ad serenissimam loannam reginam utriusque Sicilae… et opusculum de retrogradi natura Carminis, 1513; Dionisii Appollonii Donati de octo orationis partibus libri octo ad novam et optimum limam deducti et Senece Iunioris Catonis Cordubensis ethycorum libri quattuor cum commentariis, Perusia, 1517, Mediolani, 1520; Grammatices, horisticae, methodicae, et exegeticae: libri tres: et de arte metrica libellus, cum arte retrogradi carminis opus, tum brevissimum: tum omnium artis grammatices utilissimum, Perusia, 1518; Ad illustrem Guidobaldum Ruerium Castriduranti comitem, invictissimi Urbini et Sore ducis Francisci Marie filium Feretreidos libri tres, Venetiis, 1522; Pro Isocratis, moralis philosophie commentariis, vernacula interpretatio: nela qual si contene tuti li instituti duno regno, citate, cura domestica, et vivere civile di se stesso opera divina, Venetia (s.s.); Monoregiae: ex qua coniicitur totius humanae vitae modus libri quatuor, Venetiis, 1522; (Ivan Polikarp Severitan, Monoregija, lat. izvomik i hrv. pr. B. Nikšić i Z. Blažević, Golden marketing, Narodne novine, Zagreb, 1998, S. Krasić, bibl. i lit., uvodna studija, str. 9–89); “Carmen ad lectorem” (pjesma I. P. S., u: J. Bunić, De vita et gestis Christi eiusque misteriis et documentis, Romae, 1526, str. CCXCIX).
S. Krasić, “Šibenski humanist Ivan Polikarp Severitan i njegova politička misao”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 5–6 (1977), str. 7–78; K. Čvrljak, “Humanist, polihistor i filozof Ivan Polikarp Severitan Barbula šibenčanin i njegov komentar Seneki pogrešno atribuiranih etičkih distiha Dionizija Katona (1472—?)”, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 23–24 (1986), str. 177–217.
Oratio P. Io. Policarpi Sicensis [Google Books]