Nikola MODRUŠKI (Nicolaus Modrussiensis Catharoiensis ili Machiniensis), biskup senjski i modruški, humanist, filozof, teolog, povjesničar, bibliofil (Majin, blizu Grblja kod Kotora, oko 1427–Rim, 1480). Filozofsko i teološko obrazovanje je stekao u Veneciji. Nakon što je stekao naslov doktora filozofije i teologije, vratio se na Krk, gdje mu je 1456. dodijeljena u komendu opatija svete Lucije u Baški. Godine 1457. papa Kalikst III. imenovao ga je senjskim, a 1461. papa Pio II. modruškim biskupom. U to je vrijeme boravio kao papin legat na dvoru S. Tomaševića u Bosni. U suparništvu i sukobima krbavskih i modruških knezova nije bio pošteđen ni Modruški i on je 1462. u Modrušu zatočen od knezova Kurjakovića, ali je zalaganjem Pia II. i M. Valaressa, zadarskog nadbiskupa bio oslobođen. Poslije pada Bosne odaslan je na dvor S. Tomaševića u Bosnu, a potom na dvor kralja M. Korvina u Budimu. Poslije 1463. je otišao u Italiju gdje je obavljao mnoge crkvene i državničke dužnosti. Povodom smrti kardinala P. Riarija (1473) održao je u Rimu govor koji objavljuje 1474. (najstarija poznata prozna inkunabula u Hrvata). Sudjelovao je u diplomatskim i vojnim misijama o čemu izvješćuje u svom djelu Defensio ecclesiasticae libertatis (1479) kao i u De bellis Gothorum. U svom opusu Modruški se očituje kao sljedbenik aristotelovske i skolastičko-kršćanske spekulativne tradicije i humanističke kulture. Modruški je napisao i rasprave o utjesi i poniznosti (De mortalium felicitate, između 1461. i 1462, De consolatione, 1465, De humilitate), o objavi, obrani crkvene slobode (Defensio ecclesiasticae libertatis).