Hrvatska filozofska baština
U povodu 30. obljetnice časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (1975-2005)

Zagreb, 12-14. svibnja 2005.

Bojan Marotti, Zagreb
ŠTO JE ČINJENICA? O KRSTIĆEVU POIMANJU (ZNANSTVENE) OBJEKTIVNOSTI

Godine 1941. u Nastavnome vjesniku hrvatski filozof, jezikoslovac i leksikograf Kruno Krstić objavio je u dva nastavka neveliku raspravu pod naslovom Problem prvih podataka u znanosti. Pojedina pitanja koja Krstić u toj raspravi razmatra, zadiru u nekoliko različitih filozofskih područja: dotiču se naime u isti mah kako logike i epistemologije, tako filozofije znanosti i filozofije jezika. U prilogu se ponajprije ističe važnost problema o kojem je riječ, a potom se razmatraju različiti vidici pod kojima Krstić tomu problemu pristupa. Posebice se raspravlja o Krstićevoj raščlambi nekih pojmova koji se često, osobito na razini tzv. “naivne” svijesti, smatraju posve samorazumljivima (kao što su, primjerice, pojmovi osjetilnosti, iskustva, objektivnosti, apstrakcije, pa i sam pojam činjenice). Također se naglašuje Krstićev zanimljiv pogled na pojedine smjerove u povijesti filozofije (racionalizam, empirizam, senzualizam). Na kraju se upozorava i na novost koju je Krstić unio u tadanju hrvatsku filozofiju, vidljivu i u ovoj njegovoj raspravi, naime na činjenicu da je filozofskim pitanjima rado pristupao kroz prizmu jezika, postavivši tako analizu značenja u središte svoga filozofiranja.

WHAT IS A FACT? ON KRSTIĆ’S CONCEPT OF (SCIENTIFIC) OBJECTIVITY

The Nastavni vjesnik (Teachers’ News) in 1941 published the two sequels of a smallish treatise entitled The Problem of First Data in Science by the Croatian philosopher, linguist, and lexicographer Kruno Krstić. Several of the issues under discussion in the treatise involve various philosophical disciplines: logic and epistemology, philosophy of science and philosophy of language. The paper first stresses the importance of the discussed problem, and then analyzes the various ways in which Krstić deals with the problem. In particular, the author discusses Krstić’s; analysis of certain notions which are often, especially at the level of the co-called “naive” awareness, considered to be self-evident (as, for instance, the notions of sense, experience, objectivity, abstraction, and the very notion of fact). The author also stresses Krstić’s interesting view of particular doctrines in the history of philosophy (rationalism, empirism, sensualism). Finally, the author points at the novelty Krstić introduced in the then Croatian philosophy, evident in the mentioned treatise, namely the fact that he used to approach philosophical issues viewed through the prism of language, placing the analysis of meaning into the center of his philosophy.